Važniji linkovi

alsa logo

 

hsrb logo

 

mrms 2020

 

Europski strukturni i investicijski fondovi

A+ R A-

Amiotrofična lateralna skleroza (ALS)

To je bolest koja brzo napreduje i napada motoričke neurone (živčane stanice) u leđnoj moždini i stražnjem dijelu mozga. Motorički neuroni prenose živčane impulse koje mozak daje onim mišićima kojima svjesno upravljamo. Ta bolest deformira ili uništava motoričke neurone, zbog čega dolazi do progresivne paralize.NeuronZnakAkcije

Kako se amiotrofična lateralna skleroza zove u nekim drugim zemljama? U nekim se zemljama ova bolest zove bolest motoričkih neurona, što je širi naziv koji obuhvaća nekoliko bolesti, uključujući i ovu. Amiotrofična lateralna skleroza zove se i Charcotova bolest, po Jean-Martinu Charcotu, francuskom neurologu koji ju je 1869. prvi opisao.

Što uzrokuje ovu bolest?

Njen uzrok nije poznat. Neki stručnjaci sumnjaju na viruse, manjak proteina, genetske deformacije (posebno kod nasljednog oblika), teške metale, neurotoksine (posebno kod guamskog oblika), anomalije imunološkog sustava i anomalije u radu enzima.

Što oboljeli mogu očekivati?

Kako bolest napreduje, mišići slabe i atrofija se širi na cijelo tijelo. S vremenom bolest slabi i mišiće dišnog sustava, pa oboljela osoba mora biti na respiratoru. Budući da bolest napada jedino motoričke neurone, ona ne oštećuje umne sposobnosti, osobnost, inteligenciju ni pamćenje oboljelog. Bolest ne napada ni osjetila — oboljeli može gledati, mirisati, ima osjetilo okusa, čuje i osjeća dodir. Oboljeli obično umiru u razdoblju od tri do pet godina od prvih simptoma, ali oko 10 posto oboljelih živi deset i više godina. Međutim predsjednik Klinike Relife Dr. Zahng iz Pekinga daje sve od sebe da zaustavi ovu bolest i da da mogućnost za bolje sutra svim pacjentima.

Kako se liječi?

Mnogi u svijetu će reci "trenutno nema lijeka za ovu bolest". Liječnik može prepisati lijekove koji mogu olakšati određene simptome. Ovisno o simptomima i stupnju bolesti, oboljeli mogu koristiti određene rehabilitacijske terapije, koje uključuju fizikalnu, radnu i govornu terapiju, te razne pomoćne naprave. Trenutno je jedini lijek za ALS “riluzol”, ali on produžava život pacijenata za svega nekoliko mjeseci. Uz to izaziva i oštećenje jetre kod 10 posto pacijenata.

Kako se u Klinici Relife (Peking) ALS liječi s matičnim stanicama?

Ovom terapijom se pomaže organizmu pacijenta da proizvede neuroprotektore – proteine koji štite mozak od neurodegenerativnih poremećaja, čime se usporava napredovanje bolesti ili zaustavlja kompletno. Medutim ponekad nije dovoljno dobiti samo jednu terapiju da bi se doslo do cilja. Tretman matičnim stanicama je djelotvoran!

Neurološke bolesti i povrede nervnog tkiva predstavljaju grupu bolesti gde mi imamo značajan efekt primjenom terapije matičnim stanicama. Poznato je da poslije moždanog udara, kao i posle povreda kičme i kičmene moždine, bolesnici ostaju trajno paralizirani. Ovo se dešava jer nervno tkivo ima veoma malu regenerativnu sposobnost.

Ali, zato, mezenhimalne matične stanice iz umbilikalne krvi imaju sposobnost diferencijacije (dijeljenje) u nervne stanice, pa njihova direktna aplikacija u oštećeno nervno tkivo doprinosi boljoj regeneraciji i oporavku funkcije.
Međutim, u mnogim zemljama je primjena matičnih stanica za liječenje ovih bolesti još uvek u eksperimentalnoj fazi, a mi već odavno radimo i imamo samo dobre rezultate.

Liječenje matičnim stanicama se pokazalo jako uspješno, mnogima smo zaustavili bolest, produžili život i znatno usporili napredovanje motornih disfunkcija. Nama je cilj da liječimo i uzroke a ne samo simptome.

Što su u stvari matične stanice i koliko su primjenljive u terapiji?

(objašnjava poznata predsjednica Bolnice Dr. Zhang)

Matične stanice su “Blago iz krvi pupčane vrpce”.

Matične stanice su nespecijalizirane. One se mogu transformirati u različite tipove stanica u organizmu.

Matične su one stanice koje se na početku stvaranja novog života nisu odlučile u koje će se stanice diferencirati, odnosno pretvoriti. U ovisnosti od porijekla i sposobnosti da se diferenciraju postoji više vrsta matičnih stanica. Na primjer, samo embrionalne mogu dati 220 različitih staničnih tipova ljudskog organizma.

Zanimanje za matične stanice počinje u trenutku saznanja da su neke bolesti vezane za njihov nedostatak. Sredinom prošlog stoljeća, a i kasnije, prvo je primijećena važna uloga krvnih matičnih stanica kod osoba koje su pretrpjele radijaciju. Istražujući dalje, naučnici su sve više sagledavali njihovu moć, da bi početkom ovog vijeka u laboratoriji uspeli da dobiju potpuno nove reprogramirane matične stanice.

U krvi pupčane vrpce se nalaze:
HSC – Hematopoetske matične stanice
MSC – Mezenhimalne matične stanice
VSEL – Matične stanice nalik embrionalnim
USSC – Neograničene somatske stanice

Karakteristike matičnih stanica pupčane krvi:

  • samoobnavljajuće
  • mlade
  • pametne
  • moćne
  • jedinstvene

Kakve su sve njihove mogućnosti u terapijskom smislu?

Veoma široke, a naročito kada govorimo o hematopoetskim i mezenhimalnim matičnim stanicama. Ove prve locirane su u koštanoj srži i imaju sposobnost da formiraju sve druge krvne ćelijske tipove, a primjenjuju se u liječenju leukemije, aplastične anemije, limfoma, teške kombirane imunodeficijencije.

Mezenhimalne se sve više koriste za liječenje povreda hrskavice, kao i za ubrzano zarastanje rana.One su multipotentne i samoobnavljajuće i mogu se naći u gotovo svim organima i tkivima, sposobne da obnove različita tkiva u organizmu bolesne osobe.